Bila jednom jedna kraljica koja je sjedila pored prozora od crne abonovine i šila. Dok je gledala snijeg, ubola se u prst, a tri kapi krvi padoše na snijeg. Pomislila je: “Kad bih imala dijete bijelo kao snijeg, rumeno kao krv i kose crne kao abonovina.” Ubrzo joj se želja ostvarila i rodila je kćerku kojoj dade ime Snjeguljica. Nažalost, dobra kraljica je ubrzo umrla.
Nakon godinu dana, kralj se oženio drugom ženom. Nova kraljica bila je lijepa, ali ohola i zla. Imala je čarobno ogledalo kojem bi se svakog jutra obraćala:
“Ogledalce, ogledalce moje, reci mi na svijetu najljepši ko je?”
Ogledalo bi odgovaralo: “Vi ste, kraljice, najljepši od sviju.”
No, Snjeguljica je rasila i postajala sve ljepša. Jednog dana, ogledalo odgovori kraljici: “Vi ste lijepi, kraljice, to svako zna, al’ od vas je ljepša Snjeguljica.”
Kraljica poplavi od zavisti i naredi lovcu da odvede Snjeguljicu duboko u šumu i tamo je se riješi. Ali lovac je imao dobro srce i pustio je djevojčicu da pobjegne. Snjeguljica je dugo lutala šumom, dok nije ugledala malenu kućicu.
U kućici je sve bilo maleno: sedam malih kreveta, sedam tanjirića i sedam kašika. Snjeguljica je bila toliko umorna da je pojela malo povrća sa svakog tanjira i zaspala u sedmom krevetiću.
Navečer su se vratili vlasnici kuće – sedam patuljaka koji su radili u rudniku zlata. Kad su ugledali prelijepu djevojčicu, ostali su zadivljeni njenom ljepotom. Snjeguljica im je ispričala svoju tužnu priču, a oni joj rekoše:
“Ostani kod nas, kuhaj nam i spremaj, a mi ćemo te čuvati.”
Zla kraljica je u dvorcu ponovo upitala ogledalo ko je najljepši, a ono joj reče da Snjeguljica još uvijek živi kod patuljaka. Kraljica se tada preruši u staru piljaricu i ode do njihove kućice. Prvi put je pokušala da je uguši vrpcom, drugi put otrovnim češljem, ali su je patuljci oba puta spasili.
Treći put, kraljica je napravila otrovnu jabuku – jedna strana bila je crvena i lijepa, ali otrovna. Prerušena u seljanku, ponudila je Snjeguljici jabuku. Čim je djevojčica zagrizla crveni dio, pala je kao mrtva.
Patuljci su je pronašli i gorko plakali. Nisu je mogli zakopati u zemlju jer je i dalje izgledala kao da spava, pa su joj napravili stakleni kovčeg i čuvali ga na proplanku.
Jednog dana, šumom je prolazio mladi princ. Kad je ugledao prelijepu Snjeguljicu, zamolio je patuljke da mu daju kovčeg kako bi je odveo u svoj dvorac. Dok su sluge nosile kovčeg, jedan se spotaknu o korijen drveta. Od potresa, komadić otrovne jabuke ispade iz Snjeguljičinog grla.
Ona otvori oči i povika: “Gdje sam ja?” Princ joj ispriča sve što se desilo i zaprosi je. Na njihovo vjenčanje bila je pozvana i zla kraljica. Kada je vidjela da je Snjeguljica živa i da je postala kraljica, pukla je od muke i više se nikada nije vratila. Snjeguljica, princ i njihovih sedam prijatelja patuljaka živjeli su dugo i sretno.
Priča o Snjeguljici nas uči da unutrašnja dobrota i čistota srca uvijek na kraju pobjeđuju zavist i zlobu. Iako je zla kraljica koristila prevare i magiju, Snjeguljičina iskrenost joj je donijela zaštitu prijatelja i novu šansu za život. Takođe, podsjeća nas na važnost prijateljstva i solidarnosti, jer su patuljci bez oklijevanja pružili dom i sigurnost neznanki u nevolji.
Iako postoje mnoge verzije, najpoznatiju su zapisali braća Grim u Njemačkoj 1812. godine. U njihovoj prvoj verziji, kraljica nije bila maćeha, već Snjeguljičina prava majka, ali je to kasnije izmijenjeno kako bi priča bila manje surova za djecu.
Broj sedam u ovoj bajci (sedam patuljaka, sedam planina) ima duboko simboličko značenje koje se često sreće u mitologiji i religiji, predstavljajući cjelinu, savršenstvo ili završetak jednog ciklusa.
“Snjeguljica i sedam patuljaka” (1937) bio je prvi dugometražni animirani film kompanije Walt Disney. Mnogi su tada predviđali propast projekta, nazivajući ga “Diznijevom ludošću”, ali je film postao jedan od najuspješnijih u istoriji kinematografije.