Jednom davno, u dalekom kraljevstvu, živio je bogati trgovac sa svoje tri kćeri. Najmlađa među njima bila je toliko ljupka i plemenita da su je svi jednostavno zvali Ljepotica. Dok su njene sestre žudjele za svilom i nakitom, Ljepotica je provodila dane čitajući knjige i brinući o svom ocu.
Jednoga dana, otac se izgubio u gustoj šumi tokom strašne oluje. Lutajući kroz tminu, naišao je na veličanstveni, ali jezivo tihi dvorac. Unutra nije bilo nikoga, ali ga je čekala topla večera i krevet. Ujutro, prije odlaska, otac je u vrtu ugledao prelijepu ružu i, sjetivši se Ljepotičine želje, ubrao ju je. U tom trenutku, uz strašan krik, ispred njega se stvorila užasna Zvijer.
“Ukrao si moju najdragocjeniju stvar nakon što sam te ugostio! Za kaznu, moraš ostati ovdje zauvijek, ili poslati jednu od svojih kćeri da zauzme tvoje mjesto”, povikala je Zvijer.
Otac se vratio kući slomljenog srca, ali čim je Ljepotica čula šta se desilo, odlučila je da spasi oca. Stigavši u dvorac, bila je prestravljena izgledom Zvijeri, ali je ubrzo otkrila da se iza strašne maske krije nježno srce. Zvijer joj je poklonila najljepšu biblioteku na svijetu i svako veče su večerali zajedno.
Mjeseci su prolazili, a Ljepotica je počela osjećati naklonost prema svom domaćinu. Ipak, čeznula je za ocem. Zvijer joj je dozvolila da ga posjeti, uz uslov da se vrati u roku od sedam dana, poklonivši joj magično ogledalo.
Kod kuće, Ljepotica je u ogledalu vidjela da je Zvijer bolesna od tuge jer se ona nije vratila na vrijeme. Shvativši da ga voli, pojurila je nazad u dvorac. Pronašla je Zvijer kako nepomično leži u vrtu.
“Molim te, ne umiri! Volim te!”, zavapila je Ljepotica kroz suze.
U tom trenutku, desilo se čudo. Užasna stvorenja nestalo je u bljesku svjetlosti, a ispred nje je stajao prelijepi Princ. Moćna kletva, koju je bacila zla vila, mogla je biti razbijena samo ako ga neko zavoli uprkos njegovom izgledu. Ljepotica i Princ su se vjenčali i živjeli sretno u dvorcu, koji više nije bio tih i tužan, već ispunjen smijehom i pjesmom.
Ova bezvremenska bajka nas uči da se prava ljepota krije unutra, u srcu i duši, a ne u spoljašnjem izgledu. Ljepotica je uspjela da vidi dobrotu tamo gdje su drugi vidjeli samo strah, podsjećajući nas da su ljubav, strpljenje i plemenitost moćniji od bilo kakve kletve ili predrasude.
Vjeruje se da je inspiracija za lik Zvijeri bio stvarni čovjek, Petrus Gonsalvus, koji je bolovao od rijetkog sindroma prekomjerne dlakavosti (hipertrihoza). On se oženio prelijepom kćerkom francuskog dvorjanina, a njihova ljubavna priča postala je legenda.
Iako postoje slični motivi u narodnim predanjima širom svijeta, najpoznatiju verziju bajke napisala je francuska književnica Gabrielle-Suzanne Barbot de Villeneuve 1740. godine, dok je skraćenu i popularniju verziju kasnije objavila Jeanne-Marie Leprince de Beaumont.
U originalnim pričama, crvena ruža ne predstavlja samo poklon, već i simbol žrtve i nade. Ona je jedina stvar koju je Ljepotica tražila od oca, pokazujući svoju skromnost u poređenju sa sestrama koje su tražile bogatstvo.