U jednom gradu punom jarkih svjetala, koji se zvao Central City, živio je mladić po imenu Barry. Barry je radio u policiji, ali ne kao onaj koji nosi šljem i štit, već kao naučnik koji je pažljivo pregledao tragove i rješavao zagonetke. Bio je malo spor, uvijek bi kasnio na večeru ili na autobus, ali je imao zlatno srce.
Jedne olujne noći, dok je Barry radio u svojoj laboratoriji okružen epruvetama i čudnim tečnostima, nebo se otvorilo. Ogromna, zlatna munja udarila je pravo u prozor laboratorije!
Staklo se rasprslo, tečnosti su se prosule po Barryju, a on je osjetio snažan udar energije. Pao je u dubok san, a kada se probudio nekoliko dana kasnije, primijetio je nešto nevjerovatno. Sve oko njega se kretalo jako, jako sporo. Muha koja je letjela pored njega izgledala je kao da stoji u zraku, a kapljica vode s česme padala je cijelu vječnost. Zapravo, svijet nije postao sporiji – Barry je postao nevjerovatno brz.
Barry je istrčao iz bolnice i, prije nego što je uspio i trepnuti, našao se na drugom kraju grada! Mogao je trčati po vodi a da ne potone, mogao je trčati uz zidove nebodera, pa čak i stvarati snažne vjetrove samo mašući rukama.
Napravio je sebi posebno odijelo jarko crvene boje, koje je moglo izdržati toliku brzinu, sa zlatnom munjom na grudima. Na ušima je imao mala zlatna krila, baš kao starogrčki glasnik bogova. Postao je Flash.
Gradom je tada počeo vladati mraz. Zli Kapetan Hladno koristio je svoj ledeni pištolj da zaledi puteve, mostove i fontane, pretvarajući ljeto u najhladniju zimu. Želio je da niko ne može mrdnuti kako bi on mogao odnijeti svo blago iz gradskog trezora.
“Niko me ne može stići na ovom ledu!” smijao se Kapetan Hladno.
Ali tada, građani vidješe samo jednu crvenu liniju kako siječe zrak. Bio je to Flash! Trčao je toliko brzo da je trenjem svojih nogu stvarao toplotu koja je u trenu otapala led. Kapetan Hladno je pucao zrake leda, ali Flash je bio brži od samog svjetla.
U jednom trenutku, Flash je optrčao oko zlikovca toliko krugova u sekundi da je stvorio pravi mali tornado, koji je Kapetana Hladnog podigao u zrak i nježno ga spustio pravo u ruke pravde.
Nakon bitke, Barry se vratio u svoju laboratoriju. Više nikada nije kasnio na autobus – zapravo, više mu autobus nije ni trebao! Ostao je skroman i ljubazan, uvijek spreman da pomogne starici da pređe ulicu ili da spasi mačku s drveta, i to sve prije nego što bilo ko stigne reći “hvala”.
Stanovnici Central Cityja znali su da su sigurni. Jer, čak i ako nevolja dođe brzinom munje, njihov zaštitnik Flash će uvijek biti sekundu brži.
Priča o Flashu nas uči da prava snaga ne dolazi samo iz brzine ili mišića, već iz upornosti i želje da pomažemo drugima. Iako je postao najbrži čovjek na svijetu, Barry je ostao skroman i koristio je svoj dar da bi svijet učinio boljim mjestom. Takođe, podsjeća nas da svako od nas, bez obzira na to koliko se činio “sporim” ili običnim, u sebi nosi potencijal da postane heroj ako ima dobro srce.
Munja na Flashovim grudima nije samo ukras. Ona simbolizuje energiju poznatu kao Speed Force, koja mu omogućava da se kreće brže od vremena i prostora, ali ga i štiti dok trči ekstremnim brzinama.
Mala zlatna krila na Flashovoj maski direktna su referenca na Hermesa (ili Merkura), starogrčkog boga koji je bio zaštitnik putnika i glasnik bogova, poznat po svojoj nevjerovatnoj brzini.
U priči, Flash koristi fiziku da pobijedi Kapetana Hladnog. Naučno gledano, kada se dva tijela brzo trljaju jedno o drugo (kao Flashova stopala o led), stvara se toplotna energija koja može otopiti i najtvrđi mraz.