Nekada davno, u beskrajnom prostranstvu svemira, postojala je predivna planeta po imenu Kripton. Bila je to planeta mudrih ljudi i nevjerovatnih gradova. Međutim, Kripton je bio u velikoj opasnosti. Jedan naučnik, znajući da će planeta nestati, odluči spasiti svog malenog sina, Kal-Ela.
Stavio je bebu u malu, srebrnu raketu i poslao je ka dalekoj, plavoj planeti — Zemlji. Raketa je putovala kroz mrak i tišinu svemira, noseći u sebi nadu cijelog jednog svijeta.
Raketa je sletjela usred zlatnih polja kukuruza u jednom malom mjestu zvanom Smallville. Pronašli su je dobri ljudi, farmeri Martha i Jonathan Kent. Nazvali su dječaka Clark i odgajali ga s puno ljubavi.
Kako je Clark rastao, primijetio je nešto čudesno. Naša planeta ima žuto sunce koje mu je davalo nevjerovatne moći. Clark je mogao trčati brže od lokomotive, bio je snažniji od bilo kojeg diva, a njegove oči mogle su vidjeti kroz čelik. Najčudesnije od svega — Clark je mogao letjeti visoko među pticama.
Kada je odrastao, Clark je otišao u veliki grad Metropolis. Zaposlio se kao novinar, noseći velike naočale i skromno odijelo kako niko ne bi posumnjao u njegovu tajnu. Ali, čim bi gradom odjeknuo krik za pomoć, Clark bi utrčao u prvu telefonsku govornicu.
Skidao bi svoje novinarsko odijelo, a ispod njega bi zasjalo plavo odijelo sa crvenim plaštom i velikim slovom “S” na grudima. To slovo na njegovom jeziku značilo je samo jedno — Nada. Tako je postao Superman.
U gradu je živio i lukavi Lex Luthor, čovjek koji je imao mnogo zlata, ali nimalo dobrote u srcu. Želio je pokoriti cijeli grad svojim zlim mašinama. Jednog dana, Lex je usmjerio džinovsku mašinu ka mostu punom ljudi.
Superman je poletio brže od zvuka. Iako je Lex pokušao da ga zaustavi pomoću Kriptonita — zelenog kamena sa njegove rodne planete koji mu oduzima snagu — Supermanova volja bila je jača. Sjetio se pouka svojih roditelja:
“Uvijek čini dobro, bez obzira na sve.”
Zadnjim atomima snage, on podiže ogromnu mašinu i odnese je daleko u svemir gdje nikome nije mogla nauditi. Ljudi na mostu su klicali i mahali svom spasiocu.
Superman se vratio na zemlju, ponovo stavio svoje naočale i postao onaj tihi novinar Clark Kent. Niko nije znao da je najsnažniji čovjek na svijetu upravo onaj koji im pridržava vrata ili im se ljubazno osmjehuje u prolazu.
Od tada, kad god bi se pojavila nevolja, djeca u Metropolisu bi gledala u nebo i vikala: “Gledajte! Gore na nebu! Je li to ptica? Je li to avion? Ne, to je Superman!” On je ostao vječni čuvar mira, podsjećajući nas da se prava snaga ne krije samo u mišićima, već u dobroti koju nosimo u srcu.
Priča o Supermanu nas uči da prava moć ne dolazi iz fizičke snage ili sposobnosti da letimo, već iz naše spremnosti da pomažemo drugima. Iako je najmoćnije biće na planeti, Clark Kent bira da bude skroman, ljubazan i da svoje moći koristi isključivo za dobrobit zajednice. Takođe, podsjeća nas da svako od nas, bez obzira na to koliko se “običnim” činio, u sebi nosi heroja koji može učiniti svijet boljim mjestom.
Iako na Zemlji svi misle da “S” stoji za Superman, u originalnom stripu to je zapravo porodični grb kuće El. Na njihovom rodnom jeziku sa Kriptona, taj simbol označava nadu.
Scena u kojoj se Clark Kent presvlači u telefonskoj govornici postala je jedan od najpoznatijih simbola pop-kulture. Međutim, u najranijim verzijama priče, on se presvlačio nevjerovatnom brzinom u skladištima ili praznim kancelarijama, dok su govornice uvrštene kasnije radi dramatičnog efekta.
U prvim brojevima stripa iz 1938. godine, Superman je mogao samo “preskakati nebodere u jednom skoku”. Tek kasnije, u animiranim filmovima iz 1940-ih, crtači su odlučili da mu daju moć letenja jer je to izgledalo mnogo ljepše i fluidnije na ekranu nego neprestano skakanje.