Bio jednom jedan stari mlinar koji je imao tri sina. Kada je umro, ostavio im je sve što je imao: najstariji sin dobio je mlin, srednji magarca, a najmlađem je ostao samo — mačak.
Najmlađi sin bio je tužan. “Šta ću ja sa običnim mačkom?” jadao se on. “Moja braća mogu zajedno raditi i zarađivati, a ja ću od gladi umrijeti.” Ali mačak, koji je sve to čuo, uspravi se na zadnje šape i reče mudrim glasom:
“Gospodaru, ne budite tužni. Dajte mi samo par čizama i jednu vreću, pa ćete vidjeti da niste prošli tako loše kao što mislite.”
Mladić mu povjerova i nabavi mu čizme. Mačak se obuče, prebaci vreću preko ramena i ode u šumu. Tamo je ulovio debelog zeca, stavio ga u vreću i otišao pravo u kraljev dvor.
“Vaše Veličanstvo,” reče mačak uz dubok naklon, “donosim vam dar od mog gospodara, Markiza od Karabasa.” (To je ime mačak izmislio za svog siromašnog gospodara). Kralj, koji je volio divljač, bio je oduševljen. Mačak je nastavio mjesecima donositi darove, uvijek govoreći da su od plemenitog Markiza.
Jednog dana, mačak sazna da će kralj prolaziti pored rijeke sa svojom prelijepom kćerkom. Reče gospodaru: “Skoči u vodu i kupaj se, a ostalo prepusti meni!”
Dok se mladić kupao, mačak mu sakri staru odjeću iza grma. Kada je kraljeva kočija naišla, mačak povika iz petnih žila:
“U pomoć! Upomoć! Pljačkaju plemenitog Markiza od Karabasa! Odnijeli su mu svu odjeću!”
Kralj odmah zaustavi kočiju, prepozna mačka koji mu je donosio zečeve i naredi slugama da donesu najljepše kraljevsko odijelo za Markiza. Mladić je u onom divnom odijelu izgledao toliko zgodno da se kraljeva kćerka odmah zaljubila u njega.
Mačak je trčao ispred kočije i svakom seljaku kojeg bi sreo zaprijetio: “Ako kralju ne kažete da ova polja pripadaju Markizu od Karabasa, loše ćete proći!” Kralj je bio zadivljen bogatstvom mladog Markiza.
Konačno, mačak stiže do raskošnog dvorca u kojem je živio strašni div, pravi vlasnik svih tih polja. Div je bio čarobnjak i mogao se pretvoriti u bilo šta.
“Čuo sam,” reče mačak divu, “da se možeš pretvoriti u lava. Ali ne vjerujem da se tako veliki stvor može pretvoriti u nešto sasvim malo, recimo u miša.”
“Ne vjeruješ?” zaurla div uvrijeđeno. “Gledaj sad!”
Div se u trenu pretvori u malenog miša koji poče trčati po podu. Mačak, kao pravi mačak, samo skoči i — njof! — pojede miša u jednom zalogaju.
Kada je kraljeva kočija stigla pred dvorac, mačak ih dočeka na ulazu: “Dobrodošli u dvorac Markiza od Karabasa!”
Kralj je bio toliko impresioniran da je odmah ponudio mladiću ruku svoje kćerke. Vjenčali su se istog dana, a najmlađi mlinarev sin postao je princ. A mačak? On je postao veliki vlastelin i više nikada nije lovio miševe, osim ponekad — čisto iz zabave.
Ova bezvremenska bajka nas uči da bogatstvo nije samo ono što naslijedimo, već ono što možemo stvoriti svojom inteligencijom i snalažljivošću. Najmlađi sin je mislio da je dobio najvrijedniji dar u mlinu ili magarcu, ali se ispostavilo da su oštar um i vjernost (koje simbolizuje mačak) daleko moćniji alati za uspjeh u životu. Takođe, priča nas podsjeća da samopouzdanje i dobra prezentacija (“lijepo odijelo”) često otvaraju vrata koja su nam ranije bila zatvorena.
Iako mnogi misle da su je napisala braća Grim, najpoznatiju verziju “Mačka u čizmama” (Le Maître Chat) objavio je francuski pisac Charles Perrault još 1697. godine u svojoj zbirci priča.
U vrijeme kada je priča nastala, čizme su bile simbol plemstva i bogatstva. Dajući mačku čizme, mlinarev sin mu je zapravo dao “ljudski” status i autoritet koji mu je bio potreban da bi razgovarao sa kraljevima i plemićima.
Lik Mačka u čizmama postao je toliko kultan da se pojavljuje u brojnim modernim adaptacijama, a najpoznatija savremena verzija je ona iz serijala “Shrek”, gdje mu je glas posudio Antonio Banderas, dajući mu karakterističan mediteranski šarm.