Thor i ukradeni čekić

Davno, kad su ljudi grmljavinu još tumačili kao zvuk božjih kola, u visokoj dvorani Asgarda živio je Thor, bog groma. Imao je crvenu bradu, jake ruke i kola koja su vukla dva uporna jarca. A najviše od svega imao je čekić Mjölnir, najpoznatiji čekić na svijetu. Kad bi njime udario, nebo bi zagrmjelo, a kad bi ga bacio, vratio bi mu se u ruku kao poslušan pas.

Svi u Asgardu su znali: dok Thor ima čekić, divovi se neće usuditi ni da priđu.

Jutro bez čekića

Jednog jutra Thor se probudio, pružio ruku po čekić i uhvatio – prazan zrak.

Pretražio je krevet, pa pod krevetom, pa cijelu dvoranu. Čekića nije bilo.

“Loki!” zagrmio je tako glasno da su se zvončići zatresli. “Neko mi je ukrao Mjölnir!”

Loki, lukavi prijatelj koji je uvijek imao neku ideju (a ponekad i nevolju), samo je podigao obrve. “Tiše, grome. Ako divovi saznaju da si bez čekića, dolaziće u gomilama. Hajde da prvo vidimo ko ga je uzeo.”

Let u zemlju divova

Loki je pozajmio čarobni sokolov ogrtač od boginje Freje i poletio daleko, u zemlju divova. Tamo ga je dočekao div Thrym, koji se nije ni trudio da sakrije osmijeh.

“Znam zašto si došao”, rekao je Thrym. “Čekić je kod mene. Zakopao sam ga duboko pod zemlju, osam milja ispod, i nikad ga nećete naći. Vratiću ga samo ako mi boginja Freja postane nevjesta.”

Loki se vratio i sve ispričao Thoru. Freja je, čim je čula, pocrvenjela od ljutnje. “Ja da se udam za diva zbog čekića?! Nikada!”

Svi su zašutjeli. Čekić je bio pod zemljom, Freja nije htjela, a divovi su svakim danom bili sve hrabriji.

Neobičan plan

Tada se oglasio Heimdal, čuvar mosta, koji je vidio i čuo više nego iko. “Imam ideju. Neka se Thor obuče u nevjestu.”

“JA?!” zaurlao je Thor. “Ja, najjači među bogovima, u vel i haljinu? Nikad!”

“Onda ostani bez čekića”, slegnuo je ramenima Loki. “A divovi će doći u Asgard. Biraj: ponos ili čekić.”

Thor je dugo gunđao i stiskao pesnice. Ali kad je pomislio na sve one koje čekić čuva, uzdahnuo je. “Dobro. Ali ako iko ikad kaže da sam ovo radio, neću znati ništa o tome.”

Obukli su ga u dugu haljinu, stavili mu preko lica gust vel i oko vrata nanizali Frejin nakit. Loki se obukao kao djeveruša i rekao: “Ja ću pričati. Ti samo ćuti.”

Svadbena gozba

Tako su stigli na gozbu. Div Thrym se presrećno smješkao, a trpeza je bila puna jela. Nevjesta je za tren pojela čitavog vola, osam velikih riba i popila tri bureta medovine.

“Zar je ikad iko tako jeo?” začudio se Thrym.

“Oh”, odgovorio je Loki slatkim glasom, “nevjesta osam dana nije ništa okusila od silne želje da te vidi!”

Thrym se nasmiješio, pa se nagnuo da podigne vel i poljubi nevjestu. Ali čim je ugledao njene oči, trgnuo se. “Zašto joj oči gore kao vatra?”

“Od sreće”, brzo je rekao Loki. “Osam noći nije spavala od iščekivanja!”

Thrym je kimnuo, potpuno zadovoljan. “Donesite čekić da blagoslovimo vjenčanje!” zapovjedio je. “Stavite ga nevjesti u krilo.”

Povratak groma

Kad je Mjölnir položen u krilo “nevjeste”, nastala je tišina. Thor je lagano podigao ruku, a onda se vel zalepršao i čitava dvorana je zadrhtala.

Thor je skočio, odbacio vel, uhvatio čekić i zagrmio tako da su se divovima zatresle brade. Nijedan nije imao hrabrosti da ostane. Pobjegli su kroz vrata, preko brda i preko rijeke, dok je Thor stajao nasred dvorane, u haljini, ali sa čekićem u rukama.

Loki se prokikotao. “Znaš, tebi haljina stoji.”

“Ni riječi!” zareži Thor, ali se i on na kraju nasmijao.